Pleši sa mnom, Oče, autorice Katerine Antoniadou | Paxos

"Pleši sa mnom, oče"
Od Katerine Antoniadou

U PAXOSU

SUBOTA 3. I NEDJELJA 4. SVIBNJA U 21:00
​
Višenamjenska dvorana, Vlachopoulatika, Paxos

REŽIJA: GEORGOS ARMENIS ULOGE: GEORGOS ARMENIS I KATERINA ANTONIADOU

Kazališna predstava "Ples s ocem" Katerine Antoniadou dolazi na Paxos samo na dvije izvedbe.

Nekoliko riječi o projektu:
Otac s demencijom i njegova histerična kći uzalud pokušavaju komunicirati. Svaki od njih, kroz vlastiti poremećaj, pulsira u sebi, tražeći vlastito iskupljenje.

Kćer je potpuno predana ocu. Ona ga posjećuje svakodnevno, brine se o njemu, ima njegovu apsolutnu odgovornost. Potpuno je stavila svoj život po strani. Ovaj dan koji se odvija ujedno je i dan očevog uzvišenja. On je ne prepoznaje. On sam, držeći se zaustavljenog sata, ograničava se na ponavljanje obrazaca, tvrdoglavo poričući istinu. Poriče svoju djecu, poriče posao koji je obavljao, poriče svoju nesposobnost da služi samom sebi.

Unatoč histeričnim pritiscima koje prima od svoje kćeri, čini se da stalno izbjegava stvarnost - ili barem tako misli kćerin zbunjeni um.
Nesposobna komunicirati s novom stvarnošću, izgubljena je. Nesposobna upravljati svojim davno narušenim odnosom s ocem, ali posebno odnosom sa samom sobom, postaje zbunjena. Postaje zbunjena i optužuje. Ide toliko daleko da preispituje očevu demenciju, užasava ga i vičući mu "Ne vjerujem ti! To što radiš je igra"! Uvijek iz pozicije žrtve, vezana za svoju prošlost, prisjeća se onoga što je bilo izravno povezano s njezinim ocem, izazivajući divlja sjećanja i uvlačeći ga u nasilni ples senzacija i halucinacija.

Komunikacija je gubitnička igra. Razumijevanje s obje strane ne postoji, a ego svakog junaka je toliko velik da im ne ostavlja prostora da vide dalje od nosa. Demencija i histerija napreduju, gušeći svezane, bolesnim koracima, od kojih polovica tetura lijevo, a druga polovica desno.

Nema odredišta. Oboje idu kamo vjetar puše. Jednog poslijepodneva. Deliričan dan, gdje svaki dan slijedi drugi, gdje se ništa ne mijenja.

Uvijek kroz humor, uvijek kroz smijeh, uvijek kroz osmijeh, jednog popodneva, otac i kći se sretnu i pogledaju zatvorenih kapaka.